TIM

Rođena sam 02.05.1975 godine u Zagrebu kao drogo dijete u obitelji . Od rođenja imam Hydrocefalus koji na žalost nije prepoznat do navršene prve godine života kada je učinjena prva operacija . Nedugo potom nastale su komplikacije uslijed infekcije i sepsa zbog čega sam ponovo operirana u Švicarskoj . Nakon operacije ustanovljen je usporen napredak zbog nastalog oštećenja mozga no mene to nije omelo u nastojanju da budem što samostalnija . Iako sam kroz školovanje imala poteškoća ponajprije u savladavanju gradiva uz pomoć studentica koje su mi pomagale u učenju savladala sam svo gradivo . Kroz školovanje pokazivala sam interes za prirodne znanosti posebno Biologiju , uz školovanje bavila sam se plesom , glumom i medijskim djelovanjem . Nakon završetka osnovne škole bilo je dilema oko upisa u srednju školu obzirom da me zanimala medicina no nije postojala mogućnost prilagodbe gradiva mojim potrebama zbog čega nisam mogla upisati tu školu . Zbog ne prilagođenog srednjoškolskog obrazovnog sustava ali i činjenice da je u to vrijeme počeo Domovinski rat otac odlučuje odvesti me na Maltu gdje sam upisala klasičnu gimnaziju i odabirem prirodoslovni smjer . U vrijeme srednjoškolskog obrazovanja bavim se volonterskim radom i pisanjem za školski list . Kroz srednju školu od velike pomoći u savladavanju gradiva su mi bili divni nastavnici kao i redovnice koje su predavale neke od predmeta . Što se tiče prilagodbe kao takve učenicima sa invaliditetom nije je bilo no pojedine profesorice su zaista davale sve o sebe kako bi mi olakšale savladavanje gradiva većinom kroz praktične primjere . Život u internatu me osposobio za kasniji samostalan život obzirom da smo sve morali raditi sami od naj običnijih poslova do kuhanja . Što se ticalo samog života u internatu na početku mi je bilo teško zbog sporazumijevanja obzirom da nisam znala toliko Engleski jezik a nisam imala nikog toko je govorio Hrvatski . Usprkos svemu završila sam gimnaziju sa dobrim ocjenama . Završetkom gimnazije vraćam se u Hrvatsku na kratko obzirom da sam dobila ponudu za rad i život u SAD-u . U SAD-u provodim četiri godine radeći kao teta u Hrvatskoj obitelji i nastavljam školovanje za pedagoga odnosno razrednu učiteljicu . Školovanje na Collage-u ( veleučilištu ) bilo je zasta kvalitetno što se tiče prilagodbe , osoba s invaliditetom i teškoćama u razvoju imale su mogućnost modularnog školovanja što podrazumijeva pohađanje nastave u setu od tri premeta po semestru uz podršku mentora i predavača na tjednoj bazi . Ispiti sam polagala kad sam za njih bila spremna . Na moju žalost do završetka i obrane završnog rada nedostajao mi je jedan semestar ( morala sam napustiti školovanje ali i SAD zbog fizičkog i verbalnog nasilja koje sam doživljavala u obitelji u kojoj sam živjela . ) Od povratka u Hrvatsku do 2008 godine trajala je moja borba za radno mjesto što me potaklo na zalaganje za prava osoba s invaliditetom na kvalitetno školovanje i pravo na rad . Više o mom putu kroz školovanje i teškoće sa zapošljavanjem progovorila sam u emisiji "I TO JE ŽIVOT " Petrinjskog radija . Nakon gostovanja u spomenutoj emisiji odlučila sam aktivnije se baviti problematikom osoba s invaliditetom . Od povratka iz SAD-a do formiranja ovog podcasta imala sam veliku podršku mnogih ljudi no na veliku žalost izostala je podrška naj važnijih ljudi u mom životu odnosno obitelji koja me smatrala i na žalost još uvijek smatra manje vrijednom . BITI OSOBA S INVALIDITETOM NIJE I NE SMIJE BITI PREPREKA VEĆ IZAZOV JER I MI VRIJEDIMO I MI MOŽEMO DOPRINJETI DRUŠTVU U KOJEM ŽIVIMO AKO NAM SE UKAŽE PRILIKA I DA PODRŠKA .

Antonio Milanović rođen je 14. ožujka 1988. godine u Zadru, gdje je pohađao osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Godine 2011. završio je preddiplomski studij informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zadru, dok 2016. godine na spomenutom sveučilištu završava diplomski studij novinarstva i odnosa s javnošću. Svoju prvu knjigu, autobiografiju naziva Istinom protiv svih, koju mediji predstavljaju kao knjigu koja će potresti Hrvatsku, objavljuje 2019. godine. Od 2021. godine do lipnja 2023. sudjeluje u projektu „Doras – dostupnost zelenih površina za osobe s invaliditetom“ Sveučilišta u Zadru, a 22. prosinca 2022. godine uz još dvoje autora u časopisu Education sciences objavljuje svoj prvi znanstveni članak o stavovima učenika i učitelja o mogućoj integraciji GIS-a u srednjim školama. Trenutno radi u Gradskoj knjižnici Zadar te piše članke i kolumne za razne portale. Aktivno se i svakodnevno bori za prava osoba s invaliditetom te sudjeluje u izmjenama zakona koji ih se tiču. Voditelj je i urednik emisije „Bijeli štap“, koja se prikazuje na lokalnoj televiziji Diadora TV već treću sezonu.

Moje ime Ines Pehnec Kežman, rođena sam u Frankfurtu na Majni, 16.4.1975., gdje sam u znatiželji da što prije dođem na svijet„ zaradila“ cerebralno oštećenje, a s njim i invaliditet koji od mene traži snalažljivost, upornost i oslanjanje na vlastite snage. Iako sam velik dio života živjela u Svetoj Nedjelji kod Samobora, mjesto stanovanja zbog arhitektonskih prepreka, nije mi pružilo mogućnost pohađanja redovne osnovne i srednje škole pa svoje osnovno obrazovanje nastavljam u Zagrebu, prvo u tadašnjem Centru za obrazovanje i odgoj mladeži Goljak, a zatim u Centru Dubrava, gdje sam maturirala 1993. Godinu poslije, upisujem Birotehničku školu u Zagrebu gdje 1994. gdje stječem zanimanje i administrativne tajnice. U vremenu bez osobne asistencije i udruga potpore studentima s invaliditetom željela sam upisati fakultet, ali sam tada dobivala odbijenice zbog i tadašnjih tehničkih neprilagođenosti fakulteta. Tada volonterski potičem rad lokalnih udruga na prostoru Svete Nedjelje i Samobora. Od najranije dobi zanima me duhovnost i dobrobit ljudi. Prije dvadeset i pet godina završila sam svoj prvi tečaj tehnika disanja i meditacije, stjecala sam znanje i iskustvo u otklanjanju stresa vježbanjem i disanjem pa 2011. počinjem samostalno podučavati znanja i tehnike međunarodno prepoznate organizacije The Art of Living Fundation. Neiscrpno je to polje života pa me spoznaje u području poboljšanja mentalnog zdravlja inspiriraju kako poboljšati kvalitetu života žena i muškaraca, s invaliditetom i bez njega, ali zajedničkim (pre)poznavanjem. Politika, sociologija i komunikacije također me zanimalju pa sam te interese objedinila upisom Visoke škole za međunarodne odnose i diplomaciju Dag Hammarskjold, koja je 2019. pripojena Međunarodnom sveučilištu za međunarodne odnose i diplomaciju Libertas, u Zagrebu. Diplomirala sam međunarodne odnose i diplomaciju 2020., a potom nastavljam na diplomskom studiju međunarodnih odnosa, ko je upravo završavam. Od 2023. živim u Zagrebu i svladavam svakodnevne avanture zagrebačkog života, u rasponu od neprilagođenog prijevoza do kroničnog nedostatka osobne asistencije. U svemu mi tome svoju tihu, ali stalnu podršku pruža šestogodišnji mačak Boško Nunu, ponosno noseći titulu mog najvećeg zen učitelja. Životinjski svijet obožavam, do te mjere da mi već više od trideset godina nijedna životinja nije bila na tanjuru. Kuhanje je jedna od strasti, a lončići i nožići moje su najdraže igračke jer zamamnim parama iz lonca teško mogu odoljeti. Sve što je lijepo, meni je radost pa život, koji izuzetno cijenim, nastojim učiniti ljepšim, boljim i smislenim, na svim poljima gdje to mogu. I sebi, i drugima. Ponegdje i ponekad to nije najjednostavnija zadaća, ali ja ću je nastaviti.