DRUŠTVENI POLOŽAJ DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA INVALIDITETOM

 Djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom dio su društva i trebala bi uživati sva prava kao i zdravi pripadnici istoga no na našu veliku žalost još nismo njegovi ravnopravni sudionici, još uvijek postoje prepreke kako one arhitektonske tako i one u glavama ljudi .                

Svim pripadnicima društva prije nego se obrušite na osoba s invaliditetom ili nas izostavite iz svih aspekata društvenog života molimo Vas pročitajte ove citate 

 'Mi, oni koji smo izazvani, moramo biti saslušani. Ne gledati kao na invaliditet, već kao na osobu koja ima, i koja će nastaviti cvjetati. Da se na njega gleda ne samo kao na hendikep, već i kao na dobro netaknuto ljudsko biće.' -Robert M. Hensel

 'Osobe s invaliditetom također imaju sposobnosti i to je ono o čemu se radi u ovom tečaju, pobrinuti se da te sposobnosti cvjetaju i zasjaju kako bi se ostvarili svi snovi koje imate.' — Mary McAleese

Nastavno na ove citate donosimo tekst Ane Milojević

STIGMATIZACIJA/DISKRIMINACIJA  OSOBA SA INVALIDITETOM iliti SA NJIHOVIM OGRANIČENIM KRUGOM DJELOVANJA  

 Izravna stigmatizacija; uzrokovana desetljećima ne znanjem i strahom.“ Znamo kako vladati čovjekom, zastrašite ga.“ Strah  i neznanje su glavni uzrok okrutnosti. Među znacima slabe socijalnosti danas i otuđenost ovome modernom svijetu nalazimo i simptome sve jačeg osjećajnog udaljavanja mase, ljudi u kojima smo u dodiru. Pojava da netko ne želi, ne zna ili svjesno odbija osobu, pogotovo osobu sa invaliditetom ( ma da bih trebali biti svi jednaki ) da se postupa sa nama jednako u ovome svijetu dolazi do toga da sugovornik, u ovome slučaju osoba sa invaliditetom odustane od komunikacije, razgovora. Poklekne psihički, zatim  ramenima i odustane od sudjelovanja u razgovoru koji bih joj mogao mijenjati njen način življenja. Uzrokovanim društvenom stigmatizacijom dolazi do toga da sugovornik  pod posljedicama njegovih strahova javlja se nedostatak volje, motivacije i ne doživljava svoju vrijednost.  Razvijenim mislima od toga astigmatičnog sukoba, osoba sa invaliditetom doživljava ( po meni) jednu vrstu unutarnjeg oštećenja. Taj vječiti sukob, ponekad i fizički dovodi do toga da obrambene reakcije osoba, psihičke energije padaju.  I težnja za pažnju i vapaj za pomoć osciliraju u to da osoba nema dovoljno snage zauzeti se za sebe te ostvariti punu sposobnost.  Bez obzira na invaliditet. Stigmatizacija je ozbiljan problem danas, u ovome suvremenom svijetu i načinu življenje. Treba rušiti predrasude da osobe sa invaliditetom nisu dostojne za život.  Usprkos napretku društva i iluziji i dalje se suočavaju sa brojnim izazovima.                                           Neznanje o osobi sa invaliditetom. Podrazumijeva predrasude koje prate određene vrste invaliditeta. Velika većina danas ovisi o „bolesti“ modernog doba to je izgled osobe. Prateći ljude danas kada sretnemo komentiramo osobu na temelju izgleda. Zar se ne nalazimo tada u nekoj od diskriminaciji? Da li znamo što se iza te slike događa sa osobom? Ne. Prema tome nikada ne bismo trebali prosuđivati na temelju izgleda. Subjektivna situacija ne određuje objektivnu sliku o svemu što se krije ispod površine. Uzroci invalidnosti mogu se steći rođenjem, a čovjek može steći invalidnost i tokom razvoja njegova života... Socijalna sredina ne razumije taj pojam. Trebali bih se uključiti i biti aktivni u spajanju zajednice. Bez ograničavanja osoba sa invaliditetom. Oformiti „jezik“ u kontaktu sa osobom sa invaliditetom, formu i pristupačnost. Razumnu prilagodbu i temeljna ljudska prava na izjednačavanju osoba. Stigmatizacija kao takva može uzrokovati i zdravstvene poteškoće. Uključujući i povlačenje u sebe, anksioznost, panične misli, osjećaj bespomoćnosti za sebe te samopouzdanje u koracima kojima smo krenuli zastupati sebe.

 Nastavno na ovaj uvodni tekst  u rubrici članci možete pročitati tekst naslova  " NEDOSTATAK EMPATIJE IZMEĐU PRIPADNIKA OSI POPULACIJE"

  

Više na temu društvenog položaja osoba s invaliditetom donosimo u rubrici  " ČLANCI  "