Što nam je donijela 2024 godina?
Dok nam odmiču posljednji dani ove godine, valjalo bi se podsjetiti sveg onog dobrog i lošeg što nam je donijela, svega sretnog i tužnog što nam je ova godina pružila kroz brojna iskustva i uspomene. Kako i priliči, red bi bio osvrnuti se na ono što ostavljamo iza sebe, ne samo da vidimo što smo sve napravili, nego da se uvjerimo da idemo u pravom smjeru. Pa onda kuda je to 2024 odvela osobe s invaliditetom?
Događaj koji obilježio ovu godinu svim osobama s invaliditetom zasigurno je uvođenja inkluzivnog dodatka, koji objedinjuje sve dosadašnje naknade. Koliko
čujem s terena, još ima onih koji čekaju rješenja, također je i veliki broj onih koji nisu zadovoljni kategorijom koju su dobili. Koliko je inkluzivni dodatak dobar potez kao i za sve ostalo pokazat će vrijeme. Druga novina iz ove godine jest i uvođenje jedinstvene europske iskaznice za osobe s invaliditetom kojom ostvarujemo određena prava iz područja mobilnosti, koja predstavlja svakako pozitivan iskorak, ali po meni ima i neke nedostatke koji zaslužuju jednu posebnu kolumnu.Ipak, najveći pomak koji smo ostvarili u ovoj godini je osnivanje registra tako da više nećemo morati svake dvije godine dokazivati svoj invaliditet.
U konačnici, grijeh bi bio reći da se ništa ne događa i ne mijenja i na prvu čovjeku se učini da su to neke velike promjene, ali nisu. A nisu zato sve ono što se pozitivno
dogodilo, padne u sijenu onog negativnog koje još uvijek prevladava. Tako da možemo reći da imamo pomake, ali dostojan život nemamo.Još uvijek roditelji djece s poteškoćama muku muče kako upisati svoje dijete u školu i vrtić, kako ostvariti potrebnu rehabilitaciju i terapiju za svoje dijete. Djeca nam umiru po derutnim centrima koji se raspadaju jer državi nije u interesu da se obnove ili grade novi. Još uvijek roditelji njegovatelji koji svoj posao obavljaju 24 sata bez predaha ne smiju se razboljeti i pomisliti na godišnji odmor – rade za naknadu manju od medijalne plaće uz nadu da će živjeti što duže, jer strepe od sudbine koja čeka njihovu djecu nakon njihove smrti. I dalje 10 000 osoba s invaliditetom čeka priliku za posao bez nade da će ga i dočekati. I dalje imamo problem s manjkom osobnih asistenata, ne prilagođenim prilazima i institucijama, javnim prometom, zdravstvenim uslugama. I ne nisam sitničav, ni nezahvalan zbog svake pozitivne promjene ma kako ona malena bila, samo sam nezadovoljan što se te promjene ne događaju brže, kao što bi i trebale, umjesto da godinama moramo tupiti jedno te isto samo da bi se nešto uopće pokrenulo, a kamoli počelo rješavati. Kladim se da bi se svi naši problemi, da ima stvarne političke volje, mogli riješiti u jednoj godini.Budući da nas u budućnosti čeka još mnogo borbi, u nadi da u idućoj godini osobe s invaliditetom i njihove potrebe neće ostati nevidljivi. poželjet ću vam da ove praznike provedete daleko od briga, s vašim najbližima, te vam svima u Novoj godini želim puno zdravlja i uspjeha i neku ljepšu i optimističniju budućnost.
Autor teksta Antonio Milanović
