Dobrodošli na Stranice za Osobe s Invaliditetom i o osobama s invaliditetom

Ana Sršen rođena je 24.12.1973 godine u Dubrovniku. U dobi od 12 godina zbog  sarkoma (malignog tumora kostiju) amputirana joj je noga. Godine 1995 ozbiljnije se počela baviti plivanjem. Godinu dana kasnije 2000 godine pokrenula je obuku ne plivaća u plivačkoj školi za djecu s posebnim potrebama u sklopu plivačkog kluba Natatron (o klubu će biti poseban blog)u Zagrebu. Vrhunska je par olimpijska sportašica u Hrvatskoj višestruka državna prvakinja u kategoriji S9 -(plivačka disciplina koja obuhvaća slobodni stil, leđni stil i delfin) u toj disciplini  natječu se osobe s funkcionalnim oštećenjima). Osvajačica je mnogih medalja naj veće uspjehe zabilježila je svjetskim i europskim plivačkim prvenstvima. Neki od Aninih uspjeha su; 

Međunarodne igre OSI                                                                                        Tunis 2001. srebro 100m slobodno,                                                                      Almeria 2005. bronca 100m slobodno ,                     

Europsko prvenstvo -                                           

Sudjelovala je na četiri paraolimpijade ;                                                                   

2000 Sidney,                                                                                                                   2004 Atena,                                                                                                               2008 Peking i priznanje Zagrebačkog paraolimpijskog saveza .

Slava Raškaj bila je Hrvatska gluhonijema slikarica rođena 02.01. 1877godine u Ozlju. Njezina majka je također bila slikarica radila je kao administratorica u lokalnom poštanskom uredu ,otac je bio lokalni administrator što  je njihovoj obitelji osiguralo status srednje klase u Hrvatskoj .Obzirom da je Slava bila gluha svoje osjećaje i misli izražavala je crtanjem i slikanjem kao i svakodnevnu komunikaciju sa obitelji. Kasnije je savladala osnovni oblik govora uz poteškoće. U dobi od 8 godina roditelji ju upisuju u Zavod za gluhonijemu djecu u Beču gdje pohađa osnovno i srednjoškolsko obrazovanje tijekom obrazovanja u Beču Slava dobiva prve poduke iz crtanja te nastaju prvi crteži tušem. U dobi od 15. godina Slava napušta napušta zavod. Obzirom da je njene radove prvi primijetio Izidor Kršnjavi predlaže Slavi da preseli u Zagreb.Slava odlazi u Zagreb u zavod za gluhonijeme te 1895upisuje Kraljevski ženski stručni tečaj za umjetničko obrazovanje. Tijekom dvogodišnjeg školovanja tečaj s odličnim ocjenama. Za vrijeme tečaja Slavu je dodatno podučavao Bela Čikoš Sesija do 1902 godine. Pod mentorstvom Čikoša Sesije Slava usavršava razne tehnike, iste godine Slava je naslikala prvi "Autoportret".                            1898 godine boraveći u Zgrebu družila se sa članovima "Hrvatskog društva likovnih umjetnika" čiji su članovi većinom bili slikari, sudjelovala je u izložbama " Hrvatski salon"povodom otvorenja umjetničkog paviljona ,spomenuta izložba je ujedno bila njezina prva izložba .Iste godine sudjelovala je u ilustriranju časopisa "Vijenac".        U svojim crtežima Slava dočarava proljetne pejzaže iz doba djetinjstva izrađenih tehnikom Japanskih crteža čime iskazuje naklonost Japanskoj umjetnosti koja je u to doba bila veoma popularna .       

    Slika ispod teksta prikazuje današnji umjetnički paviljon (Zagreb) .                                                                 

Za vrijeme boravka u Ozlju i Zlataru pod vodstvom Čikoša Sesije nastaju predivni pejzaži s motivima prirode u akvarel tehnici.Godine1899 Slava se vraća u Zavod za gluhonijeme ,tijekom boravka u Zagrebu posjećuje Botanički vrt i Park Maksimir koji su joj bili nadahnuće za njezine slike. Nadahnuta prizorima Botaničkog vrta i Maksimira Slava stvara cijeli niz slika pod nazivom "Lopoči"

                                           Slava Raškaj ; " Lopoči " 

                                                 Slava Raškaj ; "Pejzaži" 

Slava se u izradi svojih djela osim akvarelom koristila pastelnom tehnikom  u kojoj je crtala ljudske likove koristeći zlatno žute i plameno crvene tonove. Vrhunac Slavinih  radova u pastelnoj tehnici bio je portret gluhonijeme djevojčice iz 1899. 

Krajem 1899 godine oboljela je od Tuberkuloze te početkom 1900 godine odlazi u Opatiju na liječenje. Godine 1900 Slava sudjeluje na izložbi svojih radova iz kolekcije "Lopoči". Godine 1902. u Lipnju  otac ju dovodi u zavod za umobolne (u 18.i19. stoljeću  gluhonijeme osobe su se smatrale duševno bolesnima što ih je obilježilo za cijeli život) .                                                                        

Posljednje godine života njezino stvaralaštvo je smanjeno ,jedan od radova su medaljoni na kojima su oslikani motivi žena. Dana 29.03.1906. godine Slava Raškaj umire od Tuberkuloze . 

                               Osnovna škola u rodnog gradu Slave Raškaj 

  CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE GLIHONIJEMIH " SLAVA RAŠKAJ "

Godine 1885. osnovana je prva škola za gluhonijeme u Hrvatskoj. Na samom početku škola je nosila naziv Alberta Lupe-a koji sa 9.godina u Austriji upisuje školu za gluhonijemu djecu. Albert je živo u Beču i učio kaligrafiju (krasopis). Po završetku školovanja Lupe se vraća u Zagreb i zapošljava se na mjestu prepisivača dokumenata u Vladi. Posve slučajno je bio osnivačem škole za gluhu djecu u Hrvatskoj. Roditelji gluhe djece iz Beča dolazili su kod Lupe-a tražeći savjet u svezi školovanja svoje djece obzirom da se nisu mogla upisati u školu za gluhonijeme u Beču. Lupe je odlučio jednog dječaka  podučavati što je pokazalo napredak u dječakovom znanju. Spoznaju o napretku dječaka Lupe predstavlja javnosti kako bi pomogao gluhoj djeci u školovanju ,komisija je ispitivala dječaka što je ujedno bila i podloga za ocjenu Lupeovog rada. Godine 1885. Lupe dobiva dozvolu za otvaranje prve privatne škole za gluhe. Nakon nekoliko godina škola prestaje sa radom .Godine 1891. osniva se Zemaljski zavod za gluhonijeme u Zagrebu na Vinogradskoj cesti. Školske godine 1894/ 95 škola započinje sa radom na Ilici 83. gdje se nalazi i danas. Kako je centar dobio naziv Slava Raškaj ? Centar za odgoj i obrazovanje nosi naziv po Slavi Raškaj iz razloga što je Slava Raškaj za koju već znamo da je i sama bila gluhonijema  dio svog života provela u kući na Ilici 83. 

 Slika iznad teksta prikazuje kuću u kojoj je pod kraj života živjela Slava Raškaj a u kojoj se danas nalazi škola za gluhonijeme 

U ovom blogu Vam donosimo priče osoba s invaliditetom koje su kroz ostavile trag na živote osoba s invaliditetom ali i svih ostalih , koje su pokazale da invaliditet nikada ne smije biti prepreka za ostvarivanje svojih ciljeva.Osobe koje su svojim radom doprinijele boljem i kvalitetnijem životu osoba s invaliditetom  . 

Svatko od njih ma kakav  invaliditet bio u pitanju svima nama bili mi zdravi ili osobe s invaliditetom neka budu primjerom da sve može samo ako se želi i ako imamo kvalitetnu podršku obitelji i društva u kojem živimo . 

Na početku ćemo se upoznati sa  tvorcem Brelilleovog pisma bez kojega život kao niti školovanje   slijepih ne bi bio moguć . 

LOUIS BREAILLE ( OTAC PISMA ZA SLIJEPE I SLABOVIDNE )

Louis Braille  bio je Francuski pedagog i izumitelje , rođen je 04.01. 1809. u Francuskoj. Oslijepio je u dobi od 3.godine zbog infekcije oka nastale kao posljedica uboda šila za izradu rupa na kožnatom remenju  kojim se igrao u očevoj radioni . Tijekom ranog djetinjstva Braille nije pohađao školu obzirom da tada nije bilo škole za slijepu djecu usprkos tome postizao je dobre zahvaljujući odgoju roditelja koji su ga tretirali jednako kao i ostalu svoju djecu , takva potpora omogućila mu je da postiže dobre rezultate . Dobri rezultati i upornost Braille-u su osigurali stipendiju Francuskog instituta za slijepu mladež.Za vrijeme  studiranja studiranja Louis razvija sustav taktilnog koda (kod koji se čita prstima) koji slijepoj / slabovidnoj osobi omogućava  brzo i kvalitetno čitanje i pisanje.1824 Brailleov kod i zvanično postaje priznat kao pismo slijepih i slabovidnih te je poznato kao Brailleovo pismo . 

     BRAILLEOVO PISMO ( BRAICA ) 

Brailleovo pismo ( braica ) skup je od šest točkica poredanih u dva reda po tri točkice (slika iznad). Svako slovo ,broj ili pravopisni znak .

U prošlosti točkice su se utiskivale na papir te su bile omotane bakrenom žicom što je omogućavalo slijepim učenicima čitanje teksta , no žica je stvarala rane s toga je Braille osmislio tiskanje braice na kožu. Danas se Brailleovo pismo tiska u tiskati na tvrdi papir posebnim Brailleovim pisaćem,za manje tekstove koristio se Brailleov pisaći stroj (slika ispod teksta) . 

Slijepe osobe Brailleovo pismo čitaju prelazeći prstima obiju ruku salijeva na desno. 

Osim brojeva Braille je osmislio i znakove koji zamjenjuju brojeve ,matematičke znakove . Obzirom da je bio i glazbenik osmislio je note te glazbene znakove . Napretkom tehnologije i računalstva danas slijepe osobe lakše čitaju i pišu zahvaljujući Brailleovom retku te digitalnim čitaćima ekrana . 

Brailleov redak  

Beailleov redak je električni  uređaj koji se kojim se koriste slijepe osobe , služi za prikaz Brailleovog teksta  na ekran računala također može poslužiti kao elektronska bilježnica . Za upotrebu na računalu Brailleov redak koristi čitač ekrana  računala  . 

Čitač ekrana 

Preuzimanja: JAWS

Daljnjim napretkom tehnologije ponajprije umjetnom inteligencijom  i pametnim telefonima slijepe osobe pripremati jela , odlaziti u trgovine koristeći aplikacije putem koje mogu dobiti informaciju  nekom proizvodu slikajući proizvod  govorni program če osobi reći što se nalazi na fotografiji , također mogu koristiti aplikaciju "Be my eyes" za pametne telefone i računala . Aplikacija povezuje slijepu osobu sa videčim volonterom koji mi dalje opis predmeta ili stvari koju želi kupiti ili slično . Aplikaciju " Be my eyes " slobodno možemo nazvati virtualnim osobnim asistentom. 

Čitač ekrana je alat odnosno računalni  program koji slijepim i slabovidnim osobama omogućava pristup internetu, čitanje, pretraživanje mrežnog sadržaja. Neki čitaći imaju mogućnost pretvoriti tekst u govor ili tekst na ekranu uz pomoć elektronskog Brailleovog retka pretvoriti u tekst na Brailleovom pismu. Napretkom tehnologije život slijepih i slabovidnih osoba  znatno se poboljšao te im čak omogućio zapošljavanje na radnim mjestima na kojima se do sada nisu mogli ni zamisliti. Slijepe i slabovidne osobe koje su osposobljenje za  rad na računalima kao što je instalacija i deinstalacija programa koristeći  govorni čitač ekrana koji ih  navodi što i kako napraviti instalirati  (deinstalirati računalni program)

(6) Be My Eyes Demo - YouTube

Preuzmite Budi moje oči

U nastavku ćemo upoznati Vinka Beka i njegov doprinos  životu slijepih i slabovidnih osoba 

VINKO BEK  - OSNIVAĆ PRVE ŠKOLE ZA SLIJEPE I SLABOVIDNE OSOBE U ZAGREBU 

Vinko Bek bio je Hrvatski tiflopedagog rođen 19.11.1862 godine u Podgajcima. Bio je učitelj pučke škole u Bukevju a potom u Zagrebu do 1895 godine.Godine 1895 postaje  učitelj i privremeni ravnatelj Zemaljskog zavoda za slijepe. Zavod za slijepe i slabovidne započinje s radom1895 ujedno je bio i prvi te vrste na području Jugozapadne.Godine1898 otvoren je zavod odrasle slijepe  te 1910 godine otvoren je dom slijepih djevojčica . Autor je prve školske knjige za slijepe pisane na Brailleovom pismu naslova " Početnica Braille " 

Slika iznad teksta prikazuje početnicu za učenje Brailleovog pisma . Od 1890-1892 godine pokreće i uređuje časopis za slijepe " Slijepi prijatelj " koji se od 1893.-1897. godine tiskao pod nazivom" Prijatelj slijepih i gluhonijemih ". Bio je autor knjige naslova "Uzgoj slijepaca " kao i studije naslova" Bečki zavod za slijepe i naše potrebe". Vinko Bek je preminuo15.10.1935 , zavod za slijepe i slabovidne  nakon njegove smrti postaje "Centar za odgoj i obrazovanje slijepi i slabovidnih Vinko Bek 

Današnji centar obuhvaća osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. U sklopu srednjoškolskog obrazovanja slijepi učenici se obrazuju za poslovnog tajnika , telefonskog operatera i administratora . 

Svi navedeni programi prilagođeni su slijepim učenicima koju iste pohađaju uz individualizirani pristup. 

Ravnateljica Centra Vinko Bek: Dug je i dalek put do potpune inkluzije, no i dobre su stvari pred nama!

07 09 Centar Vinko Bek - YouTube