Dobrodošli na Stranice za Osobe s Invaliditetom i o osobama s invaliditetom

službena e mail adresa na koju se možete javiti sa Vašim primjedbama , prijedlozima za gostovanja u podcastima , pitanjima vezanima uz teme sa kojima se bavimo .


                         

S obzirom da se slabo govori o problematici osoba s invaliditetom u medijima  nekolicina nas osoba s invaliditetom došla na ideju snimanja podcasta. Nakon  dva gostovanja naše kolegice Vlatke Vugrinec na Petrinjskom radiju  na temu osoba s invaliditetom  i njezinih iskustava  oko školovanja i zapošljavanja kao OSI  i komunikacije sa divnim osobama s invaliditetom počeli smo razmatrati o formatu podcasta. Podcasti su prvobitno nosili naziv   Invaliditet nije prepreka diskriminacija jest  no preimenovan je  u  OSI HRVASTSKA s obzirom da su nam se javljale osobe s invaliditetom iz cijele Hrvatske. 

U podcastu ugošćavamo osobe s invaliditetom koje žele podijeliti svoja iskustva života sa invaliditetom te iskustvima prilikom ostvarivanja svojih prava . Osim pojedinaca u podcastu ugošćavamo i predstavnike udruga i saveza koji žele predstaviti  rad , postignuća i projekte  svojih udruga i saveza  , također nastojimo promovirati sportaše , glumce , glazbenike ,  književnike s invaliditetom  njihov rad i postignuća . Podcasti se snimaju  Ponedjeljkom, Srijedom i Petkom  11:00 i 16:00 te  Subotom u dogovoru sa sugovornicima. Svaka epizoda bi traje  između 35 i  60 minuta.             

Kako bi podcaste što kvalitetnije odradili ovim  putem pozivamo sve zainteresirane osobe s invaliditetom i roditelje osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju  molimo da nam se javite s Vašim idejama ili problemima koje želite podijeliti u javnosti.  Svoje upite za gostovanja  možete slati na  e-mail adrese ; andrija.ivankovic1712@gmail.com , osihrvatska@gmail.com ili vlatka.vugrinec@gmail.com .                             

            POZDRAVLJA VAS PODCAST TIM OSI HRVATSKA


KAD SE OSI RUKE SLOŽE SVE SE MOŽE

VLATKA VUGRINEC

UREDNCA I VODITELJICA

Rođena sam 02.05.1975 godine u Zagrebu kao drogo dijete u obitelji . Od rođenja imam Hydrocefalus koji na žalost nije prepoznat do navršene prve godine života kada je učinjena prva operacija . Nedugo potom nastale su komplikacije uslijed infekcije i sepsa zbog čega sam ponovo operirana u Švicarskoj . Nakon operacije ustanovljen je usporen napredak zbog nastalog oštećenja mozga no mene to nije omelo u nastojanju da budem što samostalnija . Iako sam kroz školovanje imala poteškoća ponajprije u savladavanju gradiva uz pomoć studentica koje su mi pomagale u učenju savladala sam svo gradivo . Kroz školovanje pokazivala sam interes za prirodne znanosti posebno Biologiju , uz školovanje bavila sam se plesom , glumom i medijskim djelovanjem . Nakon završetka osnovne škole bilo je dilema oko upisa u srednju školu obzirom da me zanimala medicina no nije postojala mogućnost prilagodbe gradiva mojim potrebama zbog čega nisam mogla upisati tu školu . Zbog ne prilagođenog srednjoškolskog obrazovnog sustava ali i činjenice da je u to vrijeme počeo Domovinski rat otac odlučuje odvesti me na Maltu gdje sam upisala klasičnu gimnaziju i odabirem prirodoslovni smjer . U vrijeme srednjoškolskog obrazovanja bavim se volonterskim radom i pisanjem za školski list . Kroz srednju školu od velike pomoći u savladavanju gradiva su mi bili divni nastavnici kao i redovnice koje su predavale neke od predmeta . Što se tiče prilagodbe kao takve učenicima sa invaliditetom nije je bilo no pojedine profesorice su zaista davale sve o sebe kako bi mi olakšale savladavanje gradiva većinom kroz praktične primjere . Život u internatu me osposobio za kasniji samostalan život obzirom da smo sve morali raditi sami od naj običnijih poslova do kuhanja . Što se ticalo samog života u internatu na početku mi je bilo teško zbog sporazumijevanja obzirom da nisam znala toliko Engleski jezik a nisam imala nikog toko je govorio Hrvatski . Usprkos svemu završila sam gimnaziju sa dobrim ocjenama . Završetkom gimnazije vraćam se u Hrvatsku na kratko obzirom da sam dobila ponudu za rad i život u SAD-u . U SAD-u provodim četiri godine radeći kao teta u Hrvatskoj obitelji i nastavljam školovanje za pedagoga odnosno razrednu učiteljicu . Školovanje na Collage-u ( veleučilištu ) bilo je zasta kvalitetno što se tiče prilagodbe , osoba s invaliditetom i teškoćama u razvoju imale su mogućnost modularnog školovanja što podrazumijeva pohađanje nastave u setu od tri premeta po semestru uz podršku mentora i predavača na tjednoj bazi . Ispiti sam polagala kad sam za njih bila spremna . Na moju žalost do završetka i obrane završnog rada nedostajao mi je jedan semestar ( morala sam napustiti školovanje ali i SAD zbog fizičkog i verbalnog nasilja koje sam doživljavala u obitelji u kojoj sam živjela . ) Od povratka u Hrvatsku do 2008 godine trajala je moja borba za radno mjesto što me potaklo na zalaganje za prava osoba s invaliditetom na kvalitetno školovanje i pravo na rad . Više o mom putu kroz školovanje i teškoće sa zapošljavanjem progovorila sam u emisiji "I TO JE ŽIVOT " Petrinjskog radija . Nakon gostovanja u spomenutoj emisiji odlučila sam aktivnije se baviti problematikom osoba s invaliditetom . Od povratka iz SAD-a do formiranja ovog podcasta imala sam veliku podršku mnogih ljudi no na veliku žalost izostala je podrška naj važnijih ljudi u mom životu odnosno obitelji koja me smatrala i na žalost još uvijek smatra manje vrijednom . BITI OSOBA S INVALIDITETOM NIJE I NE SMIJE BITI PREPREKA VEĆ IZAZOV JER I MI VRIJEDIMO I MI MOŽEMO DOPRINJETI DRUŠTVU U KOJEM ŽIVIMO AKO NAM SE UKAŽE PRILIKA I DA PODRŠKA .

ANDRIJA IVANKOVIĆ

UREDNIK I VODITELJ

Kolega Andija je drugi sa lijeve strane Ja sam Andrija Ivanković, rođen sam u Zagrebu 17. prosinca 1997. godine. Od rođenja bolujem od epilepsije i hidrocefalusa, te sam slabovidna osoba. Osnovnu školu završio sam u Osnovnoj školi Sesvetski Kraljevec. Za vrijeme pohađanja osnovne škole kao i svaka osoba s invaliditetom suočavao sam se s mnogim predrasudama kao i svaka osoba s invaliditetom u društvu. Za vrijeme osnovnoškolskog obrazovanja (od 4. do 8. razreda) imao sam i asistenta u nastavi koji mi je pomagao prije svega oko školskih obveza ponajviše oko pisanja nastavnog gradiva. Kada govorim o pristupu profesora prema meni s obzirom na moje teškoće mogu reći da nije bilo nikakvih problema i profesori su mi uvijek kada je trebalo izašli u susret prilikom pisanja ispita(znali su mi povećati font ispita, smanjiti broj pitanja, produžiti vrijeme pisanja...) ili kod usmenog ispitivanja iz pojedinih predmeta mi dati više vremena za pripremu istog.  Također i kod ocjenjivanja bio sam jednako ocijenjen kao i moji kolege iz razreda. Nakon uspješno završenog osnovnoškolskog obrazovanja upisao sam srednju školu u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek u Zagrebu smjer telefonski operater u trajanju 4 godine. Za razdoblje srednjoškolskog obrazovanja mogu reći da mi je bio dio života koji će mi ostati u pamćenju, jer u tom periodu nisam imao nikakvih problema, niti predrasuda s  obzirom da sam bio srednjoj školi u kojoj smo bili svi jednaki i profesori su pristupali jednako prema meni i svim drugim učenicima i i taj dio djetinjstva mi je  najljepši dio moga života.  Što se tiče mojih dijagnoza najveći problem mi stvara slabovidnost, prije svega u situacijama kada prvi put prolazim neki nepoznati prostor i tada treba netko biti sa mnom i voditi me prođem određeni prostor, isto tako i kod korištenja javnog prijevoza prije svega kod ulaska i izlaska u autobus i tramvaj. Što se podrške roditelja i drugih meni bliskih osoba uvijek su tu uz mene kada mi je ista potrebno. 

ANTONIO MILANOVIĆ

NOVINAR-UREDNIK I VODITELJ

Antonio Milanović rođen je 14. ožujka 1988. godine u Zadru, gdje je pohađao osnovnu školu i klasičnu gimnaziju. Godine 2011. završio je preddiplomski studij informacijskih znanosti na Sveučilištu u Zadru, dok 2016. godine na spomenutom sveučilištu završava diplomski studij novinarstva i odnosa s javnošću. Svoju prvu knjigu, autobiografiju naziva Istinom protiv svih, koju mediji predstavljaju kao knjigu koja će potresti Hrvatsku, objavljuje 2019. godine. Od 2021. godine do lipnja 2023. sudjeluje u projektu „Doras – dostupnost zelenih površina za osobe s invaliditetom“ Sveučilišta u Zadru, a 22. prosinca 2022. godine uz još dvoje autora u časopisu Education sciences objavljuje svoj prvi znanstveni članak o stavovima učenika i učitelja o mogućoj integraciji GIS-a u srednjim školama. Trenutno radi u Gradskoj knjižnici Zadar te piše članke i kolumne za razne portale. Aktivno se i svakodnevno bori za prava osoba s invaliditetom te sudjeluje u izmjenama zakona koji ih se tiču. Voditelj je i urednik emisije „Bijeli štap“, koja se prikazuje na lokalnoj televiziji Diadora TV već treću sezonu.

INES PEHNES - KEŽMAN

NOVINARKA I VODITELJICA PODCASTA

Moje ime Ines Pehnec Kežman, rođena sam u Frankfurtu na Majni, 16.4.1975., gdje sam u znatiželji da što prije dođem na svijet„ zaradila“ cerebralno oštećenje, a s njim i invaliditet koji od mene traži snalažljivost, upornost i oslanjanje na vlastite snage. Iako sam velik dio života živjela u Svetoj Nedjelji kod Samobora, mjesto stanovanja zbog arhitektonskih prepreka, nije mi pružilo mogućnost pohađanja redovne osnovne i srednje škole pa svoje osnovno obrazovanje nastavljam u Zagrebu, prvo u tadašnjem Centru za obrazovanje i odgoj mladeži Goljak, a zatim u Centru Dubrava, gdje sam maturirala 1993. Godinu poslije, upisujem Birotehničku školu u Zagrebu gdje 1994. gdje stječem zanimanje i administrativne tajnice. U vremenu bez osobne asistencije i udruga potpore studentima s invaliditetom željela sam upisati fakultet, ali sam tada dobivala odbijenice zbog i tadašnjih tehničkih neprilagođenosti fakulteta. Tada volonterski potičem rad lokalnih udruga na prostoru Svete Nedjelje i Samobora. Od najranije dobi zanima me duhovnost i dobrobit ljudi. Prije dvadeset i pet godina završila sam svoj prvi tečaj tehnika disanja i meditacije, stjecala sam znanje i iskustvo u otklanjanju stresa vježbanjem i disanjem pa 2011. počinjem samostalno podučavati znanja i tehnike međunarodno prepoznate organizacije The Art of Living Fundation. Neiscrpno je to polje života pa me spoznaje u području poboljšanja mentalnog zdravlja inspiriraju kako poboljšati kvalitetu života žena i muškaraca, s invaliditetom i bez njega, ali zajedničkim (pre)poznavanjem. Politika, sociologija i komunikacije također me zanimalju pa sam te interese objedinila upisom Visoke škole za međunarodne odnose i diplomaciju Dag Hammarskjold, koja je 2019. pripojena Međunarodnom sveučilištu za međunarodne odnose i diplomaciju Libertas, u Zagrebu. Diplomirala sam međunarodne odnose i diplomaciju 2020., a potom nastavljam na diplomskom studiju međunarodnih odnosa, ko je upravo završavam. Od 2023. živim u Zagrebu i svladavam svakodnevne avanture zagrebačkog života, u rasponu od neprilagođenog prijevoza do kroničnog nedostatka osobne asistencije. U svemu mi tome svoju tihu, ali stalnu podršku pruža šestogodišnji mačak Boško Nunu, ponosno noseći titulu mog najvećeg zen učitelja. Životinjski svijet obožavam, do te mjere da mi već više od trideset godina nijedna životinja nije bila na tanjuru. Kuhanje je jedna od strasti, a lončići i nožići moje su najdraže igračke jer zamamnim parama iz lonca teško mogu odoljeti. Sve što je lijepo, meni je radost pa život, koji izuzetno cijenim, nastojim učiniti ljepšim, boljim i smislenim, na svim poljima gdje to mogu. I sebi, i drugima. Ponegdje i ponekad to nije najjednostavnija zadaća, ali ja ću je nastaviti.

MONETA BARUKČIĆ

DOPISNICA ZA OSIJEČKO BARANJEKU ŽUPANIJU

IRENA ČIŽMIĆ

DOPISNICA ZA SISAČKO-MOSLOVAČKU ŽUPANIJU

Rođena sam u Sisku, 4.9.1970.g. gdje sam završila osnovnu i srednju školu kultura i umjetnost ( ekvivalent sadašnje opće gimnazije). Poslije sam još završila i prekvalifikacija za upravnog referenta, tečaj za poslovnu tajnica, položila državni stručni ispit jer sam tad radila u državnoj upravi i još neke tečajeve ( njemački jezik, tečaj za administratora baza podataka ) Irena Irena Cizmic Imam nešto više od 24 godine staža ( radila sam u državnoj upravi, nešto i u privatnom sektoru, u jednoj udruzi na javnom radu , uglavnom svugdje po malo. Budući da sam najduže radila u jednom Sindikatu zakoni, posebice radno pravo su postali dio mog života, a posebice od kada sam i sama zbog bolesti ( dvije operacije kraljeznice ) i sama postala osoba s invaliditetom o pomaganje ljudima da ostvare neka svoja prava mi je postala i potreba i hobi. Dugo godina sam bila član udruge invalida rada u svojoj županiji, pa sam dobro.upoznata s problemima s kojima se OSI susreću u svakodnevnom životu i manjkom pravih informacija gdje i kako ostvariti svoja prava i tako si olakšati život i egzistenciju. Majka sam odrasloj sina, vrlo sam društvena i volim ljude, druženja s prijateljima, čitanje, plivanje, kuhanje, šetnje.

LJILJANA GOMERČIĆ

LEKTORICA

Rođena sam 27.11.1963. u Brinju, Ličko senjska županija. U starosti od 12 godina, otkrivena mi je idiopatska skolioza, koju su mi dugotrajno liječili u dječjoj bolnici na Kantridi u Rijeci. Skolioza se s godinama starosti pogoršavala do vrlo teškog oblika, obostrano. Zbog iste sam otišla u invalidsku mirovinu 2023. godine, te dobila opću nesposobnost za rad. U profesionalnom radu,često sam se susretala sa djecom koja su imala određene razvojne poteškoće, te rado savjetovala i usmjeravala roditelje za daljnje korake. Svoj hendikep sam pokušavala vješto skrivati, jer sam se sramila. Pokušavala sam biti aktivna na svim područjima odgoja i obrazovanja, jer sam željela dokazati samoj sebi, da usprkos hendikepu, mogu učiniti isto što i svi zdravi ljudi. Bila sam posvećena cjeloživotnom obrazovanju, te sam uspješno obranila doktorsku disertaciju naslova „Uloga odgojitelja u poticanju samoregulacijskog učenja djece u vrtiću.“ Željela sam se u mirovini baviti prevoditeljskim poslom, ali sam ustanovila, da to nije dozvoljeno osobama u civilnoj invalidskoj mirovini, jer bi izgubili pravo na mirovinu. S obzirom, da je mirovina zbog tjelesnog oštećenja, a glava još radi, mislila sam da još mogu biti korisna. Zato se i ja ponekad osjećam, građankom drugog reda. Dio života (21 godinu), živjela sam i radila u Republici Sloveniji.

DAVORKA KALČIĆ

DOPISNICA ZA ISTARSKU ŽUPANIJU

Rođena sam 24. srpnja 1960. godine u Pazinu, u Istarskoj županiji. Nakon završene osnovne i srednje škole, upisala sam Pedagošku akademiju u Puli, smjer rani i predškolski odgoj. Od rujna 1979. godine radim kao odgojiteljica djece rane i predškolske dobi. Tijekom cijele profesionalne karijere njegovala sam snažnu potrebu za stalnim učenjem i profesionalnim razvojem. Sudjelovala sam na brojnim edukacijama koje su značajno doprinijele širenju mojih kompetencija i kvaliteti mog rada s djecom. Diplomski studij ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja upisala sam odmah po njegovom otvaranju, a diplomirala sam s temom Poticanje razvoja socijalne kompetentnosti djece rane i predškolske dobi. Međutim, moja želja za učenjem nije tu stala – i dalje se aktivno usavršavam, osobito u području rada s djecom s teškoćama te u razvijanju kvalitetnih partnerskih odnosa s roditeljima. Budući da se uskoro spremam za mirovinu, i dalje osjećam snažnu potrebu za radom i doprinosom društvu. Vjerujem da svoje znanje i dugogodišnje iskustvo mogu iskoristiti kako bih pomogla osobama s invaliditetom i onima kojima je podrška najpotrebnija

SVI ZAKONI  I USLUGE VEZANI UZ OSOBE S INVALIDITETOM I TEŠKOĆAMA RAZVOJU NA JEDNOM    MJESTU 


Na ovoj stranici  biti će postavljene poveznice na sve zakone koji se tiču osoba s invaliditetom .  

                      ZAKON O INKLUZIVNOM DODATKU 

 https://vlada.gov.hr/UserDocsImages/Vijesti/2023/Listopad/17%20listopada/Inkluzivni%20dodatak%20i%20doplatak

                  ZAKON O REGISTRU OSOBA S INVALIDITETOM

                        Zakon o Registru osoba s invaliditetom

                             USLUGE ZAVODA ZA SOCIJALNI RAD 

 U nastavku donosimo popis usluga na koje svi imamo pravo neovisno bili mi osobe s invaliditetom , teškoćama u razvoju ili posve zdravi 

                          https://socskrb.hr/djelatnosti/socijalne-usluge

                                       OSOBNA  ASISTENCIJA 

            Usluga osobne asistencije osobama s invaliditetom - gov.hr

            Zakon o osobnoj asistenciji

RODITELJI NJEGOVATELJI I RODITELJI DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU 

https://gov.hr/hr/pravo-na-status-roditelja-njegovatelja-ili-status-njegovatelja

https://gov.hr/hr/pravo-na-rad-s-polovicom-punog-radnog-vremena-radi-njege-djeteta-s-teskocama-u-razvoju

 Odnosi se na roditelje njegovatelje koji zbog osobnih problema  : zdravstvenih ponajprije hospitalizacije te ukoliko nemaju  mogućnost da netko od obitelji preuzme skrb o djetetu 

Smještaj - gov.hr

ODRAZOVANJE DJECEI MLADIH S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU 

     https://gov.hr/hr/programi-za-ucenike-s-teskocama-u-razvoju

    https://gov.hr/hr/pomoc-pri-ukljucivanju-u-programe-odgoja-i-redovitog-obrazovanja

/mzom.gov.hr/istaknute-teme/udruge/pomocnici-u-nastavi-i-strucni-komunikacijski-posrednici                

 Zakon o edukacijsko-rehabilitacijskoj djelatnosti - Zakon.hr                 

               ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM I

              Poticaji pri zapošljavanju osoba s invaliditetom - gov.hr

 Ukoliko smatrate da je potrebno dodati još neko pravo ili zakon   slobodno nam se obratite putem priloženog obrasca za kontakte .     

               Zahvaljujemo Vaš podcast tim OSI HRVATSKA

Socijalna zaštita osoba s invaliditetom predstavlja važan segment svakog društva koje teži ravnopravnosti, inkluziji i poštivanju ljudskih prava.       Cilj socijalne zaštite nije samo pružanje materijalne pomoći, već i osiguravanje jednakih mogućnosti za sudjelovanje u svim aspektima društvenog života. Razumijevanje potreba osoba s invaliditetom i stvaranje poticajnog okruženja temelj su za izgradnju pravednijeg i suosjećajnijeg društva.

                         DJELOKRUG ZAVODA ZA SOCIJALNI RAD 

                                POPIS  ŽUPANIJA U HRVATSKOJ 

                                  I ZAVODA ZA SOCIJALNI RAD 

Grad Zagreb 

Hrvatski zavod za socijalni rad

  Zagrebačka županija  

 https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-zagrebacke-zupanije

 Krapinsko-zagorska županija

 https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-krapinsko-zagorske-zupanije

Sisačko-moslavačka županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-sisacko-moslav

Karlovačka županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-karlovacke-zup

Varaždinska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-varazdinske-zupanije

Koprivničko-križevačka županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-koprivnicko-krizevacke-zupanije

 Bjelovarsko-bilogorska županija 

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-bjelovarsko-bilogorske-zupanije

Primorsko-goranska županija

 https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-primorsko-goranske-zupanije

Ličko-senjska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-licko-senjske-zupanije

Virovitičko-podravska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-viroviticko-podravske-zupanije

 Požeško-slavonska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-pozesko-slavonske-zupanije

 Brodsko-posavska županija

 https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-brodsko-posavske-zupanije

Zadarska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-zadarske-zupanije

Osječko-baranjska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-osjecko-baranjske-zupanije

Šibensko-kninska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-sibensko-kninske-zupanije

Vukovarsko-srijemska županija

 https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-vukovarsko-srijemske-zupanije

Splitsko-dalmatinska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-splitsko-dalmatinske-zupanije

Istarska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-istarske-zupanije

 Dubrovačko-neretvanska županija

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-dubrovacko-neretvanske-zupanije

Međimurska županija 

https://socskrb.hr/zupanijske-sluzbe-i-podrucni-uredi/zupanijska-sluzba-medjimurske-zupanije









 

POVIJESNI PREGLED 

Još iz vremena Ženevske deklaracije o pravima djeteta (1924.), Deklaracije o pravima djeteta Ujedinjenih naroda (1959.), Konvencije o pravima djeteta (1989.), te niz drugih zakonskih i pod zakonskih odredbi te različitih Pravilnika osigurava djeci prava i mogućnosti, jer je univerzalna i odnosi se na svu djecu, pa tako i na djecu s poteškoćama u razvoju. Članak 23. konvencije o pravima djeteta (Zakon o potvrđivanju Europske konvencije o ostvarivanu dječjih prava, N.N 1/2010.) ima 4 alineje u kojima se navodi  1. Države stranke priznaju da dijete s teškoćama u duševnom ili tjelesnom razvoju treba voditi ispunjen i pristojan život u uvjetima koji jamče dostojanstvo, jačaju djetetovo oslanjanje na vlastite snage i olakšavaju njegovo djelatno sudjelovanje u zajednici.2. Države stranke priznaju djetetu s teškoćama u razvoju pravo na posebnu skrb te će, ovisno o raspoloživim sredstvima, poticati i osiguravati svakom takvom djetetu kao i onima koji su odgovorni za njegovu skrb,  pružanje pomoći koju zatraže i koja je primjerena stanju djeteta i uvjetima u kojima žive njegovi roditelji ili drugi koji skrbe za njega.3. Priznajući djetetu s teškoćama u razvoju posebne  potrebe,  pružanje pomoći prema stavku 2. ovog članka bit će besplatno kad god je to moguće, uz uvažavanje materijalnih mogućnosti djetetovih roditelja ili drugih osoba koje o njemu skrbe, te će  biti organizirano tako da djetetu s teškoćama u razvoju osigura djelotvoran pristup obrazovanju, stručnoj izobrazbi, zdravstvenim službama rehabilitacijskim službama, pripremi za zapošljavanje i mogućnostima razonode, što mu omogućuju puno uključivanje u zajednicu i osobni razvoj, uključujući njegov kulturni i duhovni napredak. 4. Države stranke će u duhu međunarodne suradnje promicati razmjenu najvažnijih obavijesti iz područja preventivne zdravstvene zaštite te medicinskog, psihološkog i funkcionalnog tretmana djece s teškoćama u razvoju, uključujući širenje i pristup obavijestima o metodama rehabilitacije, obrazovanja i  izbora zanimanja, kako bi unaprijedile sposobnosti i vještine te proširile domaća iskustva u tim područjima. U svezi s tim, osobita pozornost posvetit će se potrebama zemalja u razvoju.“ Dakle, na temelju ovih dokumenata provodi se daljnja strategija u uključivanje djece s poteškoćama u odgojno obrazovni sustav u Republici Hrvatskoj. Usprkos činjenici, da su državne institucije i nadležna ministarstva uključena u provedbu svih prava na inkluziju i čim učinkovitije uključivanje u odgojno obrazovne ustanove često se dogodi da se roditelji djece s teškoćama u razvoju susreću sa različitim preprekama. Već na prvom stupnju odgoja i obrazovanja, odnosno uključivanja djeteta u predškolsku ustanovu moraju biti zadovoljeni različiti kriteriji, da bi dijete uopće imalo pravo upisa u vrtić. Ovisi to o više čimbenika, poput: opremljenost ustanove za prihvat djece s poteškoćama, stručna osposobljenost kadra (pored odgajatelja koji radi u skupini), potreba za asistentom itd… U smislu Državnoga pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe djeca s teškoćama su djeca s utvrđenim stupnjem i vrstom teškoće po propisima iz socijalne skrbi, koja su uključena u redovitu i/ili posebnu odgojnu skupinu u dječjem vrtiću, ili posebnu odgojno-obrazovnu ustanovu te koja se sukladno navedenom uključuju u redoviti ili program javnih potreba predškolskog odgoja i naobrazbe (Izvor: Eurydice). U koliko dijete ima lakše poteškoće u razvoju, najčešće se uključuje u redovni program vrtića, ako su poteškoće većeg stupnja tada su to u glavnom posebne odgojno obrazovne ustanove koje nude cjelovitu skrb za dijete s težim oblikom poteškoće, a koje uz adekvatnu skrb može razvijati svoje potencijale. Osnovnoškolsko obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju, također se temelji na svim zakonskim i pod zakonskim dokumentima koji su u najvećoj mjeri u nadležnosti Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih  te Hrvatskim zavodom za socijalni rad. U prošloj školskoj godini 2023./2024. zabilježen je broj od 29.603 koja su imala neki oblik poteškoće u razvoju, a to je oko: 6,6°% od ukupnog broja osnovnoškolskih i srednjoškolskih učenika.Taj postotak je u omjeru 85% osnovnoškolskih učenika s poteškoćama u razvoju naprema 15% srednjoškolskih učenika s poteškoćama u razvoju. U većim osnovnoškolskim organizacijama  su zaposleni stručni timovi koji nude organiziranu pomoć djeci u osnovnoj školi (psiholog, pedagog, defektolog, logoped, socijalni pedagog). Prema Pravilniku o osnovnoškolskom i srednjoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju (NN 24/2015.) utvrđuju se vrste teškoća učenika s teškoćama u razvoju na temelju kojih učenici ostvaruju pravo na primjerene programe školovanja i primjerene oblike pomoći školovanja. Primjereni programi odgoja i obrazovanja ostvaruju se u redovitome razrednom odjelu, dijelom u redovitome, a dijelom u posebnome razrednom odjelu, posebnome razrednom odjelu ili odgojno-obrazovnoj skupini. Dodatni odgojno-obrazovni i rehabilitacijski programi koji se određuju kao dio primjerenoga programa odgoja i obrazovanja učenika su program edukacijsko-rehabilitacijskih postupaka, program produženoga stručnog postupka i rehabilitacijski programi. Postoje i privremeni oblici odgoja i obrazovanja su kao  nastava u kući, nastava u zdravstvenoj ustanovi i nastava na daljinu. Usprkos činjenici, da je sistem potkrijepljen nizom različitih zakona, pravilnika i smjernica za rad s djecom s poteškoćama u razvoju u praksi se često susrećemo s nedostatkom stručnog kadra, a posebno u manjim sredinama. Ravnatelji manjih ustanova imaju izazov organizirati rad s djecom s poteškoćama u razvoju. Najčešće se uključuju asistenti koji pomažu djeci s poteškoćama u razvoju i uključuju se u razred s ostalim učenicima, a ponekad, u nedostatku asistenata „uskaču“ i roditelji djece. Prema potrebama, za učenika s poteškoćama u razvoju izrađuje se individualizirani plan i program rada.

Autorica teksta : Ljiljana Gomerčić

Više tekstova na temu školovanja djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom promaći ćete u rubrici " ČLANCI NA SVE TEME VEZANE UZ OSOBE S INVALIDITETOM " 

Iskustvo u školovanju djece i osoba s invaliditetom možete pročitati u rubrici "SVJEDOČANSTVA " Svjedočanstvo Sare Radojčić



        POPIS CENTARA ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE  U ZAGREBU 

Na stranici čete pronaći popis svih centara za odgoj i obrazovanje djece i mladih s invaliditetom  u gradu Zagrebu  te njihovih podružnica ukoliko  postoje . 

CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE 

centar-sraskaj-zg.skole.hr

Srednja Škola - Centar Za Odgoj i obrazovanje

ss-centar-odgojiobrazovanje-zg.skole.hr

Centar za odgoj i obrazovanje Dubrava 

centar-dubrava-zg.skole.hr

Centar za odgoj i obrazovanje Vinko Bek 

Centar za odgoj i obrazovanje "Vinko Bek"

Centar za odgoj i obrazovanje Nad lipom  

Osnovna škola Nad lipom

Centar Za Odgoj I Obrazovanje "goljak"

centar-odgojiobrazovanje-goljak.skole.hr

Sveučilište u Zagrebu Edukacijsko - rehabilitacijskog fakulteta

https://www.erf.unizg.hr/

                 ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM 

Osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj mogu ostvariti svoja prava putem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom osoba s invaliditetom. Prije nego li se upoznamo s djelokrugom Zavoda za vještačenje, rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom podsjetit ćemo se definicija invaliditeta i osoba s invaliditetom. Iako je definirano UN – ovom konvencijom o pravima osoba s invaliditetom, invaliditet se definira kao svako stanje u kojem nastaju oštećenja tijela ili uma koja osobi otežavaju obavljanje većine životnih aktivnosti kao i svakodnevno sudjelovanje u društvu. Osoba s invalditetom (u daljnjem tekstu OSI) je svaka osoba koja ima dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja koja udružena s raznim preprekama ponajprije društvenim sprječavanju njezino / njegovo punopravno sudjelovanje u društvu u punom potencijalu.Važno je naglasiti s obzirom da se u javnosti ne čini, a izuzetno je važno da osobe s invalditetom posjeduju svoje urođene kao i stećene vještine i znanja koja bi im trebala biti priznata te im se omogućiti da ista koriste u ostvarivanju što veće samostalnosti i neovisnosti. Nakon što smo definirali što je invaliditet i tko su osobe s invaliditetom obratit ćemo pozornost na postupak kojim se utvrđuje postojanje invalidnosti te njezin stupanj. Kako bi pojedinac dobio status osobe s invalidtetom te na osnovu tog statusa ostvario / ostvarila svoja prava prva stepenica koju treba prijeći je utvrđivanje invalidnosti i stupnja funkcionalnosti za samostalni život. Utvrđivanje invalidnosti samim time i stupanj funkcionalnosti za samostalan život i rad određuje se vještačenjem . Vještačenje funkcionalnosti i funkcionalnosti za samostalan život obavlja Hrvatski zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invalidtetom (u daljnjem tekstu ZOSI). Vještačenje, kako se ono obavlja i što se na temelju nalaza i mišljenja ostvaruje. U nastavku teksta osvrnut ćemo se na već spomenuto vještačenje kojim se ostvaruje postojanje invaliditeta kao i funkcionalna sposobnost za samostalan život pojedinca. 



O  zapošljavanju osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada , zaštitne radionice i socijalno poduzetništvo  biti će riječi u slijedećim člancima ; 

1, ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM NA OTVORENOM TRŽIŠTU RADA  - ( tekst u izradi ) 

2. ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM KROZ PROFESIONALNU REHABILITACIJU I INEGRATIVNE  RADIONICE 

3. ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM KROZ SOCIJALNO PODUZEZNIŠTVO I SAMOZAPOŠLJAVANJE (tekst u izradi)

 DRUŠTVENI POLOŽAJ DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA INVALIDITETOM

 Djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom dio su društva i trebala bi uživati sva prava kao i zdravi pripadnici istoga no na našu veliku žalost još nismo njegovi ravnopravni sudionici, još uvijek postoje prepreke kako one arhitektonske tako i one u glavama ljudi .                

Svim pripadnicima društva prije nego se obrušite na osoba s invaliditetom ili nas izostavite iz svih aspekata društvenog života molimo Vas pročitajte ove citate 

 'Mi, oni koji smo izazvani, moramo biti saslušani. Ne gledati kao na invaliditet, već kao na osobu koja ima, i koja će nastaviti cvjetati. Da se na njega gleda ne samo kao na hendikep, već i kao na dobro netaknuto ljudsko biće.' -Robert M. Hensel

 'Osobe s invaliditetom također imaju sposobnosti i to je ono o čemu se radi u ovom tečaju, pobrinuti se da te sposobnosti cvjetaju i zasjaju kako bi se ostvarili svi snovi koje imate.' — Mary McAleese

Nastavno na ove citate donosimo tekst Ane Milojević

STIGMATIZACIJA/DISKRIMINACIJA  OSOBA SA INVALIDITETOM iliti SA NJIHOVIM OGRANIČENIM KRUGOM DJELOVANJA  

 Izravna stigmatizacija; uzrokovana desetljećima ne znanjem i strahom.“ Znamo kako vladati čovjekom, zastrašite ga.“ Strah  i neznanje su glavni uzrok okrutnosti. Među znacima slabe socijalnosti danas i otuđenost ovome modernom svijetu nalazimo i simptome sve jačeg osjećajnog udaljavanja mase, ljudi u kojima smo u dodiru. Pojava da netko ne želi, ne zna ili svjesno odbija osobu, pogotovo osobu sa invaliditetom ( ma da bih trebali biti svi jednaki ) da se postupa sa nama jednako u ovome svijetu dolazi do toga da sugovornik, u ovome slučaju osoba sa invaliditetom odustane od komunikacije, razgovora. Poklekne psihički, zatim  ramenima i odustane od sudjelovanja u razgovoru koji bih joj mogao mijenjati njen način življenja. Uzrokovanim društvenom stigmatizacijom dolazi do toga da sugovornik  pod posljedicama njegovih strahova javlja se nedostatak volje, motivacije i ne doživljava svoju vrijednost.  Razvijenim mislima od toga astigmatičnog sukoba, osoba sa invaliditetom doživljava ( po meni) jednu vrstu unutarnjeg oštećenja. Taj vječiti sukob, ponekad i fizički dovodi do toga da obrambene reakcije osoba, psihičke energije padaju.  I težnja za pažnju i vapaj za pomoć osciliraju u to da osoba nema dovoljno snage zauzeti se za sebe te ostvariti punu sposobnost.  Bez obzira na invaliditet. Stigmatizacija je ozbiljan problem danas, u ovome suvremenom svijetu i načinu življenje. Treba rušiti predrasude da osobe sa invaliditetom nisu dostojne za život.  Usprkos napretku društva i iluziji i dalje se suočavaju sa brojnim izazovima.                                           Neznanje o osobi sa invaliditetom. Podrazumijeva predrasude koje prate određene vrste invaliditeta. Velika većina danas ovisi o „bolesti“ modernog doba to je izgled osobe. Prateći ljude danas kada sretnemo komentiramo osobu na temelju izgleda. Zar se ne nalazimo tada u nekoj od diskriminaciji? Da li znamo što se iza te slike događa sa osobom? Ne. Prema tome nikada ne bismo trebali prosuđivati na temelju izgleda. Subjektivna situacija ne određuje objektivnu sliku o svemu što se krije ispod površine. Uzroci invalidnosti mogu se steći rođenjem, a čovjek može steći invalidnost i tokom razvoja njegova života... Socijalna sredina ne razumije taj pojam. Trebali bih se uključiti i biti aktivni u spajanju zajednice. Bez ograničavanja osoba sa invaliditetom. Oformiti „jezik“ u kontaktu sa osobom sa invaliditetom, formu i pristupačnost. Razumnu prilagodbu i temeljna ljudska prava na izjednačavanju osoba. Stigmatizacija kao takva može uzrokovati i zdravstvene poteškoće. Uključujući i povlačenje u sebe, anksioznost, panične misli, osjećaj bespomoćnosti za sebe te samopouzdanje u koracima kojima smo krenuli zastupati sebe.

 Nastavno na ovaj uvodni tekst  u rubrici članci možete pročitati tekst naslova  " NEDOSTATAK EMPATIJE IZMEĐU PRIPADNIKA OSI POPULACIJE"

  

Više na temu društvenog položaja osoba s invaliditetom donosimo u rubrici  " ČLANCI  " 







 OSI I KULTURA 

Uključivanje djece s invaliditetom u kulturni život od izuzetne je važnosti za njihovu socijalizaciju, osobni razvoj i osjećaj pripadnosti zajednici. Kultura nudi prostor izražavanja, kreativnosti i povezivanja s drugima, a djeca s invaliditetom imaju jednako pravo sudjelovati u tim iskustvima. Osiguravanjem pristupačnih kulturnih sadržaja i aktivnosti potičemo inkluziju, razbijamo predrasude i gradimo društvo u kojem su različitosti prihvaćene i cijenjene.

OSI I UMJETNOST 

Umjetnost je moćan alat izražavanja i komunikacije, a njezina vrijednost posebno dolazi do izražaja kada postane dostupna svima. Uključivanje djece s invaliditetom u umjetnost pruža im priliku da izraze svoje misli, osjećaje i talente na kreativan način. Kroz likovno stvaralaštvo, glazbu, ples ili dramske aktivnosti, djeca razvijaju samopouzdanje, osjećaj identiteta i povezanosti s drugima. Prilagođavanjem umjetničkih sadržaja i okruženja, potičemo inkluziju i stvaramo prostor u kojem različitosti obogaćuju zajednicu.

OSI I ŠPORT 

Uključivanje djece s invaliditetom u šport ima višestruku važnost – ne samo za njihov tjelesni razvoj, već i za jačanje samopouzdanja, timskog duha i socijalnih vještina. Športske aktivnosti pomažu djeci da razvijaju motoričke sposobnosti, prevladavaju prepreke i grade osjećaj postignuća. Također, kroz šport se potiče inkluzija i smanjuju predrasude, jer djeca uče prihvaćati i poštovati različitosti. Važno je osigurati pristupačne prostore, prilagođenu opremu i educirane trenere kako bi svako dijete imalo priliku aktivno sudjelovati i razvijati se kroz šport.

 

U rubrici članci moći čete  čitati tekstove na spomenute teme  , tekstovima želimo predstaviti  djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom koji su postigli rezultate u spomenutim kategorijama

23Jan

 

                    

Ana Sršen rođena je 24.12.1973 godine u Dubrovniku. U dobi od 12 godina zbog  sarkoma (malignog tumora kostiju) amputirana joj je noga. Godine 1995 ozbiljnije se počela baviti plivanjem. Godinu dana kasnije 2000 godine pokrenula je obuku ne plivaća u plivačkoj školi za djecu s posebnim potrebama u sklopu plivačkog kluba Natatron (o klubu će biti poseban blog)u Zagrebu. Vrhunska je par olimpijska sportašica u Hrvatskoj višestruka državna prvakinja u kategoriji S9 -(plivačka disciplina koja obuhvaća slobodni stil, leđni stil i delfin) u toj disciplini  natječu se osobe s funkcionalnim oštećenjima). Osvajačica je mnogih medalja naj veće uspjehe zabilježila je svjetskim i europskim plivačkim prvenstvima. Neki od Aninih uspjeha su; 

Međunarodne igre OSI                                                                                        Tunis 2001. srebro 100m slobodno,                                                                      Almeria 2005. bronca 100m slobodno ,                     

Europsko prvenstvo -                                           


Sudjelovala je na četiri paraolimpijade ;                                                                   

2000 Sidney,                                                                                                                   2004 Atena,                                                                                                               2008 Peking i priznanje Zagrebačkog paraolimpijskog saveza .

                

 





Pročitajte više  
21Jan


                                                              

Slava Raškaj bila je Hrvatska gluhonijema slikarica rođena 02.01. 1877godine u Ozlju. Njezina majka je također bila slikarica radila je kao administratorica u lokalnom poštanskom uredu ,otac je bio lokalni administrator što  je njihovoj obitelji osiguralo status srednje klase u Hrvatskoj .Obzirom da je Slava bila gluha svoje osjećaje i misli izražavala je crtanjem i slikanjem kao i svakodnevnu komunikaciju sa obitelji. Kasnije je savladala osnovni oblik govora uz poteškoće. U dobi od 8 godina roditelji ju upisuju u Zavod za gluhonijemu djecu u Beču gdje pohađa osnovno i srednjoškolsko obrazovanje tijekom obrazovanja u Beču Slava dobiva prve poduke iz crtanja te nastaju prvi crteži tušem. U dobi od 15. godina Slava napušta napušta zavod. Obzirom da je njene radove prvi primijetio Izidor Kršnjavi predlaže Slavi da preseli u Zagreb.Slava odlazi u Zagreb u zavod za gluhonijeme te 1895upisuje Kraljevski ženski stručni tečaj za umjetničko obrazovanje. Tijekom dvogodišnjeg školovanja tečaj s odličnim ocjenama. Za vrijeme tečaja Slavu je dodatno podučavao Bela Čikoš Sesija do 1902 godine. Pod mentorstvom Čikoša Sesije Slava usavršava razne tehnike, iste godine Slava je naslikala prvi "Autoportret".                            1898 godine boraveći u Zgrebu družila se sa članovima "Hrvatskog društva likovnih umjetnika" čiji su članovi većinom bili slikari, sudjelovala je u izložbama " Hrvatski salon"povodom otvorenja umjetničkog paviljona ,spomenuta izložba je ujedno bila njezina prva izložba .Iste godine sudjelovala je u ilustriranju časopisa "Vijenac".        U svojim crtežima Slava dočarava proljetne pejzaže iz doba djetinjstva izrađenih tehnikom Japanskih crteža čime iskazuje naklonost Japanskoj umjetnosti koja je u to doba bila veoma popularna .       

    Slika ispod teksta prikazuje današnji umjetnički paviljon (Zagreb) .                                                                 

Za vrijeme boravka u Ozlju i Zlataru pod vodstvom Čikoša Sesije nastaju predivni pejzaži s motivima prirode u akvarel tehnici.Godine1899 Slava se vraća u Zavod za gluhonijeme ,tijekom boravka u Zagrebu posjećuje Botanički vrt i Park Maksimir koji su joj bili nadahnuće za njezine slike. Nadahnuta prizorima Botaničkog vrta i Maksimira Slava stvara cijeli niz slika pod nazivom "Lopoči"

                                           Slava Raškaj ; " Lopoči " 

                                                 Slava Raškaj ; "Pejzaži" 

Slava se u izradi svojih djela osim akvarelom koristila pastelnom tehnikom  u kojoj je crtala ljudske likove koristeći zlatno žute i plameno crvene tonove. Vrhunac Slavinih  radova u pastelnoj tehnici bio je portret gluhonijeme djevojčice iz 1899. 

Krajem 1899 godine oboljela je od Tuberkuloze te početkom 1900 godine odlazi u Opatiju na liječenje. Godine 1900 Slava sudjeluje na izložbi svojih radova iz kolekcije "Lopoči". Godine 1902. u Lipnju  otac ju dovodi u zavod za umobolne (u 18.i19. stoljeću  gluhonijeme osobe su se smatrale duševno bolesnima što ih je obilježilo za cijeli život) .                                                                        

Posljednje godine života njezino stvaralaštvo je smanjeno ,jedan od radova su medaljoni na kojima su oslikani motivi žena. Dana 29.03.1906. godine Slava Raškaj umire od Tuberkuloze . 

                               Osnovna škola u rodnog gradu Slave Raškaj 

      


  CENTAR ZA ODGOJ I OBRAZOVANJE GLIHONIJEMIH " SLAVA RAŠKAJ "

Godine 1885. osnovana je prva škola za gluhonijeme u Hrvatskoj. Na samom početku škola je nosila naziv Alberta Lupe-a koji sa 9.godina u Austriji upisuje školu za gluhonijemu djecu. Albert je živo u Beču i učio kaligrafiju (krasopis). Po završetku školovanja Lupe se vraća u Zagreb i zapošljava se na mjestu prepisivača dokumenata u Vladi. Posve slučajno je bio osnivačem škole za gluhu djecu u Hrvatskoj. Roditelji gluhe djece iz Beča dolazili su kod Lupe-a tražeći savjet u svezi školovanja svoje djece obzirom da se nisu mogla upisati u školu za gluhonijeme u Beču. Lupe je odlučio jednog dječaka  podučavati što je pokazalo napredak u dječakovom znanju. Spoznaju o napretku dječaka Lupe predstavlja javnosti kako bi pomogao gluhoj djeci u školovanju ,komisija je ispitivala dječaka što je ujedno bila i podloga za ocjenu Lupeovog rada. Godine 1885. Lupe dobiva dozvolu za otvaranje prve privatne škole za gluhe. Nakon nekoliko godina škola prestaje sa radom .Godine 1891. osniva se Zemaljski zavod za gluhonijeme u Zagrebu na Vinogradskoj cesti. Školske godine 1894/ 95 škola započinje sa radom na Ilici 83. gdje se nalazi i danas. Kako je centar dobio naziv Slava Raškaj ? Centar za odgoj i obrazovanje nosi naziv po Slavi Raškaj iz razloga što je Slava Raškaj za koju već znamo da je i sama bila gluhonijema  dio svog života provela u kući na Ilici 83. 

 Slika iznad teksta prikazuje kuću u kojoj je pod kraj života živjela Slava Raškaj a u kojoj se danas nalazi škola za gluhonijeme 
























Pročitajte više  
20Jan

U ovom blogu Vam donosimo priče osoba s invaliditetom koje su kroz ostavile trag na živote osoba s invaliditetom ali i svih ostalih , koje su pokazale da invaliditet nikada ne smije biti prepreka za ostvarivanje svojih ciljeva.Osobe koje su svojim radom doprinijele boljem i kvalitetnijem životu osoba s invaliditetom  . 

Svatko od njih ma kakav  invaliditet bio u pitanju svima nama bili mi zdravi ili osobe s invaliditetom neka budu primjerom da sve može samo ako se želi i ako imamo kvalitetnu podršku obitelji i društva u kojem živimo . 

Na početku ćemo se upoznati sa  tvorcem Brelilleovog pisma bez kojega život kao niti školovanje   slijepih ne bi bio moguć . 

 

LOUIS BREAILLE ( OTAC PISMA ZA SLIJEPE I SLABOVIDNE )

Louis Braille  bio je Francuski pedagog i izumitelje , rođen je 04.01. 1809. u Francuskoj. Oslijepio je u dobi od 3.godine zbog infekcije oka nastale kao posljedica uboda šila za izradu rupa na kožnatom remenju  kojim se igrao u očevoj radioni . Tijekom ranog djetinjstva Braille nije pohađao školu obzirom da tada nije bilo škole za slijepu djecu usprkos tome postizao je dobre zahvaljujući odgoju roditelja koji su ga tretirali jednako kao i ostalu svoju djecu , takva potpora omogućila mu je da postiže dobre rezultate . Dobri rezultati i upornost Braille-u su osigurali stipendiju Francuskog instituta za slijepu mladež.Za vrijeme  studiranja studiranja Louis razvija sustav taktilnog koda (kod koji se čita prstima) koji slijepoj / slabovidnoj osobi omogućava  brzo i kvalitetno čitanje i pisanje.1824 Brailleov kod i zvanično postaje priznat kao pismo slijepih i slabovidnih te je poznato kao Brailleovo pismo . 

     BRAILLEOVO PISMO ( BRAICA ) 

Brailleovo pismo ( braica ) skup je od šest točkica poredanih u dva reda po tri točkice (slika iznad). Svako slovo ,broj ili pravopisni znak .

U prošlosti točkice su se utiskivale na papir te su bile omotane bakrenom žicom što je omogućavalo slijepim učenicima čitanje teksta , no žica je stvarala rane s toga je Braille osmislio tiskanje braice na kožu. Danas se Brailleovo pismo tiska u tiskati na tvrdi papir posebnim Brailleovim pisaćem,za manje tekstove koristio se Brailleov pisaći stroj (slika ispod teksta) . 

Slijepe osobe Brailleovo pismo čitaju prelazeći prstima obiju ruku salijeva na desno. 

Osim brojeva Braille je osmislio i znakove koji zamjenjuju brojeve ,matematičke znakove . Obzirom da je bio i glazbenik osmislio je note te glazbene znakove . Napretkom tehnologije i računalstva danas slijepe osobe lakše čitaju i pišu zahvaljujući Brailleovom retku te digitalnim čitaćima ekrana . 

Brailleov redak  

Beailleov redak je električni  uređaj koji se kojim se koriste slijepe osobe , služi za prikaz Brailleovog teksta  na ekran računala također može poslužiti kao elektronska bilježnica . Za upotrebu na računalu Brailleov redak koristi čitač ekrana  računala  . 

Čitač ekrana 

Preuzimanja: JAWS

Daljnjim napretkom tehnologije ponajprije umjetnom inteligencijom  i pametnim telefonima slijepe osobe pripremati jela , odlaziti u trgovine koristeći aplikacije putem koje mogu dobiti informaciju  nekom proizvodu slikajući proizvod  govorni program če osobi reći što se nalazi na fotografiji , također mogu koristiti aplikaciju "Be my eyes" za pametne telefone i računala . Aplikacija povezuje slijepu osobu sa videčim volonterom koji mi dalje opis predmeta ili stvari koju želi kupiti ili slično . Aplikaciju " Be my eyes " slobodno možemo nazvati virtualnim osobnim asistentom. 

Čitač ekrana je alat odnosno računalni  program koji slijepim i slabovidnim osobama omogućava pristup internetu, čitanje, pretraživanje mrežnog sadržaja. Neki čitaći imaju mogućnost pretvoriti tekst u govor ili tekst na ekranu uz pomoć elektronskog Brailleovog retka pretvoriti u tekst na Brailleovom pismu. Napretkom tehnologije život slijepih i slabovidnih osoba  znatno se poboljšao te im čak omogućio zapošljavanje na radnim mjestima na kojima se do sada nisu mogli ni zamisliti. Slijepe i slabovidne osobe koje su osposobljenje za  rad na računalima kao što je instalacija i deinstalacija programa koristeći  govorni čitač ekrana koji ih  navodi što i kako napraviti instalirati  (deinstalirati računalni program)

(6) Be My Eyes Demo - YouTube

Preuzmite Budi moje oči

U nastavku ćemo upoznati Vinka Beka i njegov doprinos  životu slijepih i slabovidnih osoba 


VINKO BEK  - OSNIVAĆ PRVE ŠKOLE ZA SLIJEPE I SLABOVIDNE OSOBE U ZAGREBU 



Vinko Bek bio je Hrvatski tiflopedagog rođen 19.11.1862 godine u Podgajcima. Bio je učitelj pučke škole u Bukevju a potom u Zagrebu do 1895 godine.Godine 1895 postaje  učitelj i privremeni ravnatelj Zemaljskog zavoda za slijepe. Zavod za slijepe i slabovidne započinje s radom1895 ujedno je bio i prvi te vrste na području Jugozapadne.Godine1898 otvoren je zavod odrasle slijepe  te 1910 godine otvoren je dom slijepih djevojčica . Autor je prve školske knjige za slijepe pisane na Brailleovom pismu naslova " Početnica Braille " 

Slika iznad teksta prikazuje početnicu za učenje Brailleovog pisma . Od 1890-1892 godine pokreće i uređuje časopis za slijepe " Slijepi prijatelj " koji se od 1893.-1897. godine tiskao pod nazivom" Prijatelj slijepih i gluhonijemih ". Bio je autor knjige naslova "Uzgoj slijepaca " kao i studije naslova" Bečki zavod za slijepe i naše potrebe". Vinko Bek je preminuo15.10.1935 , zavod za slijepe i slabovidne  nakon njegove smrti postaje "Centar za odgoj i obrazovanje slijepi i slabovidnih Vinko Bek 

Današnji centar obuhvaća osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje. U sklopu srednjoškolskog obrazovanja slijepi učenici se obrazuju za poslovnog tajnika , telefonskog operatera i administratora . 

Svi navedeni programi prilagođeni su slijepim učenicima koju iste pohađaju uz individualizirani pristup. 

Ravnateljica Centra Vinko Bek: Dug je i dalek put do potpune inkluzije, no i dobre su stvari pred nama!

07 09 Centar Vinko Bek - YouTube





 




Pročitajte više